Recenzije
Zlatko Topčić, s.r.
Sarajevo, oktobar 2024.
Mufid Memija je u očima kompetentne javnosti vjerovatno najbolji televizijski novinar kojeg je ova zemlja imala; za mene je to, međutim, neprijeporna činjenica gotovo lišena svakog subjektivizma, u mjeri u kojoj smo to uopće u stanju kao ljudska bića sa svojim vrijednosnim sistemima. Otud moja velika radoznalost nad rukopisom «Aduti», čiji mi je manji dio podastrijet u štampanoj formi, ali većinu onog što očekujemo od buduće knjige imao sam priliku i radost gledati svojevremeno u okviru programske šeme TVSA. Ionako - dovoljno nam je nekoliko kapi da znamo okus oceana...
Uistinu, bila bi šteta da ovi izvanredni portreti četrdesetak sagovornika i aktera, svako u svom domenu interesa, djelovanja i vokacija u burnim vremenima ove zemlje – a zar ih je, uz kratke predahe, uopće bilo drukčijih nego olujnih?! - u rasponu od politike i nauke pa do sporta i umjetnosti, ne budu sačuvani u obliku knjige, namjesto varljivog i trošnog filmskog zapisa. Novinar takvih vrhunskih referenci bio je, u stvaralačkoj potrazi za «adutima» svoga djela, u prilici da bira sagovornike, da ih vodi i autorski profilira, jer bi se svaki takav gost, počastvovan, odazvao – osim možda u nekoliko izuzetaka koji tu mogu, pa i trebaju, biti izostavljeni u konačnoj redakciji ne samo zbog razloga ekonomičnosti nego i konciznosti i ujednačavanja kvaliteta knjige.
Razgovor s akademikom Nikolom Kovačem npr. predstavlja uistinu vrhunski doživljaj čitanja ne samo zato što je riječ o filozofu, humanisti i intelektualcu svjetskih obzora i dometa, čija svaka misao jeste dar duhovne kvintesencije, nego i zato što je ovo zapravo razgovor ravnopravnih sagovornika, dinamičan i produhovljen, u
kojem se jedna strana svjesno i samozatajno sklanja ustranu, ustupa prostor i usmjerava dijalog inspirativnim pitanjima a druga veličanstveno poentira na način da, kao čitaoci, poželimo da svaki od portreta u ovoj knjizi bude barem na približnom nivou.
Ova knjiga će odmakom godina biti sve dragocjeniji svjedok vremena i galerija portreta ljudi koji su, neki značajno a neki i presudno, uticali na zbivanja po kojima ćemo ih pamtiti po dobru, jer Memiju kao autora zanima upravo to dobro i plemenito u ljudima, i šta ih je to – na nauk drugima! – podsticalo da takvi budu u vremenima koja su brutalno osporavala vrline; ili su im, ipak, davala priliku da je ispolje i iznesu pred lice svijeta?!
Usudio bih se ipak dati nekoliko dobronamjernih savjeta autoru uoči nastavka rada na rukopisu - iz pozicije nekog ko ipak ima neka knjiška iskustva. Uz naprijed navedenu koncepcijsku i kritičku redukciju sagovornika, moje sugestije bi se prevashodno kretale u smislu apsolutnog zanemarivanja medija u kojem je rukopis/transkript nastao i potpunog, fomalnog i sadržajnog, preusmjeravanja ka zahtjevima forme i izabranog književnog žanra, a da pritom ipak zadrži dojam i nezamjenjivi šarm živog, neposrednog razgovora koji nam diskretno ali bjelodano otkriva i riše portrete oba njihova aktera, podjednako.
Explicite: Svesrdno preporučujem za štampanje rukopis ADUTI autora Mufida Memije, prognozirajući joj veliki interes i uspjeh kod publike.
Gojko Berić
Sarajevo, oktobar 2024.
Mufid Memija, jedno od najznačajnijih imena u istoriji televizijskog novinarstva u Bosni i Hercegovini, odabrao je 40 svojih intervjua kako bi ih zaštitio od zaborava i objavio u posve drugoj, pisanoj formi, ukoričene u knjigu. Sada je to zbirka razgovora sa istaknutim ličnostima iz Bosne i Hercegovine, koje je Memija vodio između 2006. i 2014. godine. Pred nama se pomalja čitava galerija poznatih likova iz raznih oblasti života, ljudi koji su obilježili čitavu jednu epohu i od kojih mnogi nisu više među nama. To je svojevrsna reprezentacija likova kakvu današnje Sarajevo, na žalost, ne bi bilo u stanju sastaviti. Memija je rukopis svoje knjige naslovio „Aduti“, jer su ti ljudi zaista bili i jesu aduti ove napaćene zemlje. Oni ovdje svjedoče o sebi i o svom vremenu, koje je gotovo posve iščezlo. I zato je njihovo kazivanje tako dragocjeno, pogotovo ako se ima u vidu da se novi i neočekivani događaji smjenjuju takvom brzinom da zaboravljamo šta je i kako je bilo jučer.
Nekih davnih godina, živeći i radeći u Dubrovniku kao dopisnik Oslobođenja, i sam sam napravio intervjue sa nizom značajnih ljudi iz Jugoslavije i svijeta koji su mahom pripadali svijetu umjetnosti i dobro znam koliko je taj novinarski žanr izazovan, ali i zahtjevan. Pažljivo sam pročitao razgovor sa Nikolom Kovačem, intelektualcem i diplomatom. Erudita, znatiželjan i uvijek dobro pripremljen, Mufid Memija se suvereno kreće tokovima jedne uzbudljive priče, koja se ne svodi na puko kazivanje njegovog sagovornika, već poprima formu njihovog dijaloga. Tih petnaestak kartica teksta zapravo su uzorak rukopisa knjige „Aduti“.
Sve u svemu, ovo je veliki i značajan trud jednog istaknutog novinara, događaj vrijedan pažnje u svakoj kulturi koja drži do sebe. Suvišno je isticati da podržavam i sa radoznalošću očekujem pojavu knjige „Aduti“ Mufida Memije.
